Cijeli je proces bio velika igra, no sadržaji koji su se obrađivali ovim pristupom nisu bili nimalo besmisleni. Razne vrste ovisnosti i psihičkih bolesti, zlostavljanje, zanemarivanje, patnja, smrt, smisao postojanja i djelovanja, iluzije tuđih života i situacije iz učeničke svakodnevice samo su neke od tema iz širokog spektra sadržaja o kojima su se polaznici odlučili dramski izraziti. Osobno sam također jedna od polaznica drugog ciklusa radionica koje su mi pomogle osvijestiti kako iz banalnih situacija i naizgled običnih rečenica mogu nastati mala umjetnička djela, a digitalna tehnologija ne mora nužno biti glavni krivac za izostanak sudjelovanja mladih u kulturnim sadržajima.
Premda, kao i naše mentorice, zagovaram dramske aktivnosti uživo jer ništa ne može zamijeniti one besmislice koje glumci izgovaraju u neformalnim druženjima tijekom pauza od probe, a koje često postaju najboljim dijelovima predstava, kao ni izravan kontakt s publikom, smatram da je ovo bio odličan način predstavljanja kreativnih aktivnosti mladima iz različitih dijelova Hrvatske, pogotovo onima iz manjih sredina u kojima je i ponuda sadržaja za mlade izuzetno slaba. Zato mislim da i ovaj osvrt valja zaključiti zahvalom polaznika radionica na prilici za ostvarivanje svojih ideja i progovaranje o za njih važnim pitanjima.
Kristina Krsnik
